Prikaz starog zanata pletenja košara, zabava uz tradicijske igre na otvorenom, izrada glazbala, sadnja biljaka u ručno izrađene posude – sve se to moglo vidjeti u dvorištu PŠ Hrašćina u četvrtak, 23.4. Čuo se smijeh, dječja cika i graja i  izgledalo je, barem na tren, kao da smo se vratili pedesetak godina unatrag kada za dobru zabavu nisu bili potrebni kupljeni rekviziti ili tehnologija. Čuvari baštine u OŠ Vladimir Nazor, Budinščina sa svojom učiteljicom Jagodom Šmit, se već petu godinu zaredom trude očuvati od zaborava tradicijske igre, pjesme, plesove, zanate i obrte. Često surađuju sa lokalnim udrugama ili pojedincima koji rade na istom cilju. Prije godinu dana organizirali su radionicu s bakama koja je bila vrlo uspješna i već tada se rodila ideja da se takvo nešto treba organizirati i za djedove. Bake i djedovi su istinski čuvari baštine. Oni, zahvaljujući iskustvu, imaju znanje i vještine koje polako padaju u zaborav i vrlo je bitno prenijeti to mlađim naraštajima. Na radionicu su se odazvala četvorica djedova i svaki od njih je djeci na vrlo zanimljiv način prikazao neki stari običaj, zanat ili igre. Gospodin Ivan Povijač, učitelj glazbene kulture u mirovini, pokazao je djeci kako su se nekada izrađivala glazbala od kore drveta. Ispričao je djeci kako je on, kao dječak u svojoj rodnoj Podravini , u proljeće vodio krave na pašu i kratio vrijeme izradom tzv. „bekača“ i rogova od kore drveta. Proljeće je pravo vrijeme za to kada je vrba puna sokova te pogodna za izradu takvih glazbala. Djeca su, zajedno s njime, prošla sve korake izrade te veselo zasvirala. Gospodin Srećko Cesar je djeci prezentirao vještinu pletenja košara koja polako postaje zaboravljen zanat. Na vrlo zanimljiv način je pričao djeci kako teku pripreme da bi se jedna košara mogla isplesti. Osim što treba odabrati posebno drvo za to, treba znati da nije svako doba dobro za izradu košara. To se najčešće radi u zimskom periodu kada vegetacija stane, odnosno drvo odmara. Djeca su najprije promatrala postupak, a zatim su se i oni okušali pletenju. Vježbali su ruke, prste, koordinaciju, finu motoriku i strpljenje, ali je posebno lijepo bilo vidjeti ponos na njihovom licu kada su uspjeli. Gospodin Zdravko Mikšaj donio je sa sobom ručno izrađene drvene „tačke“ i puno ukrasnog bilja te nekih povrtnih kultura. Najprije je s djecom ukrasio drvene tačke etno motivima, zatim su ih lakirali kako bi ih zaštitili od vlage i posadili u njih cvijeće. Sadnicu rajčice i jagode posadili su u školski povrtnjak. Djeca su vrlo vrijedno radila svojim rukama i usput slušali djeda o tome koliko je važno znati raditi sa zemljom i u zemlji. Saditi i sijati, brinuti o biljkama i kasnije ubirati plod svog rada je vrlo korisno. Posebno je veselo bilo oko gospodina Mirka Lugarca, učitelja tjelesne i zdravstvene kulture u mirovini, koji je s djecom zaigrao mnoge tradicijske igre bez mnogo pomagala i rekvizita. Bilo je tu vježbi snage, koordinacije, brzine, ali i dobro staro skakanje u vreći i potezanje užeta. Djeca su strpljivo slušala upute za svaku vježbu, a zatim su davala sve od sebe da potrče što brže, skoče što više ili povuku što jače. Zadovoljili su svoju potrebu za kretanjem i pri tome se jako dobro zabavili. Radionica je bila vrlo uspješna te je ostvaren njezin osnovni cilj – upoznavanje bogatstva tradicije, starih običaja, zanata i igara te  njihovo prenošenje na mlađe naraštaje. Djeca su razvijala poštovanje prema kulturnoj baštini i učila kroz igru i stvaranje. Djedovi su, prenoseći svoja znanja i vještine, osjetili vrijednost vlastitog rada  i iskustva. Bili su pravi, istinski čuvari baštine i prenosili je s „koljena na koljeno“.  Ovaj susret je ojačao međugeneracijsku solidarnost, razumijevanje, povezanost i osjećaj zajedništva.