Pokušale smo osmisliti vježbe u kojima bi učenici mogli prepoznati svakodnevne potrebe osoba s invaliditetom, što više „uči u njihovu kožu“ i osjetiti njihov svakodnevni život.

Tako smo, vodeći računa o dobi učenika (razredu) provele različite igre i vježbe: „U podrumu je tama…“, pogodi po opipu, po mirisu, osluškivanje zvukova, kretanje zatvorenih očiju sam ili uz pomoć druge osobe, crtanje po navođenju, upoznavanje i učenje Braillevog pisma (pisanje svog imena),pantomima,“pisanje“na dlan, leđa ili neki drugi dio tijela, pisanje po zraku, sporazumijevanje pomoću znakovne abecede (jednoručne/dvoručne) ili znakovnog jezika, gledanje dijelova emisija bez uključenog tona/s uključenim tonom uz  tumača  znakovnog jezika i sl. Učenici su trebali određene zadatke izvršiti jednom rukom: zavezati čvor ili mašnu na vezici, izraditi kapu, brodić ili avion od papira, otvoriti plastičnu bocu, kutiju, pastu za zube, konzervu, uvesti konac u iglu…

U svim vježbama učenici su se zaista trudili, bili više ili manje uspješni, ali su uvidjeli da im je za sve radnje bilo potrebno mnogo više vremena i strpljenja.

U igri uloga učenici su vježbali kako prići i uspostaviti komunikaciju sa slijepom ili gluhom osobom, kako pomoću tjelesno invalidnoj osobi. Na taj način kod učenika se stvarao  i jačao osjećaj sigurnosti u pristupu i odgovornosti prema osobi kojoj žele pomoći.

Učenici VIII. razreda gledali su dokumentarni film „Zarobljen u tijelu starca“ ( prikazan u emisiji Provjereno). Evo nekih dojmova o filmu:“Film mi je otvorio oči i jako sam sretna što sam to vidjela. Drago mi je što je Sammy takav pozitivac!“,“Tužno: dječak ima puno snova, a malo vremena; da bar naprave taj lijek…“,“Ovaj dječak nema sve što mi imamo, ali to cijeni“, „Mislim da možemo zaista puno naučiti od Sammya i zaista bismo se trebali ponekad zapitati o nekim stvarima i razmisliti o njima“,“Trebali bismo gledati pozitivno na život“…

Nakon održanih radionica izrađeni su plakati „Biti drugačiji“ u holu škole (matične i područne). Na njima su fotografije iz radionica, uradci učenika (evaluacijski listići, dojmovi, mišljenja, origami izrađeni jednom rukom) te Bonton u komunikaciji s osobama s invaliditetom, Brailleova i znakovna abeceda.

Na Dan invalidnih osoba (3. prosinca) svaki je učenik dobio origami predmet (životinju, cvijet, brodić i sl.) koji su jednim dijelom izradili sami kroz radionice (korištenjem jedne ruke)  s porukama npr. Poštuj drugačije, Budi svoj, Pomozi drugome, Razveseli prijatelja, Pomozi starijima, Prihvati različitost…

Naravno, nisu zaboravljeni ni učitelji…

Ovo je samo djelić aktivnosti unutar Školskog kurikuluma (naravno i Građanskog odgoja i obrazovanja) kojima nastojimo prisjetiti učenike da je svijet različit pa stoga i bogat te da ima mjesta za svakoga u toleranciji, brizi, pomoći, solidarnosti i društvenoj potpori koja kreće od nas prema drugima.