Pod vodstvom učiteljica Jagode i Monike i učenika IV-ih razreda (kao nositelja projekta) mališani su se okupili ispred škole u 9 sati. Uz nekoliko uvodnih riječi o planu i cilju pješačenja, učenici su  napravili pripremne vježbe kojima su pripremili svoje tijelo za dulje hodanje te krenuli put Gornjeg i Donjeg Kraljevca. Tijekom pješačenja zastajali su na određenim točkama, promatrali, uočavali,  prepoznavali, imenovali promjene u prirodi u jesen, uočavali boje, zvukove i mirise jeseni (na livadi, u voćnjaku, u vinogradu,  šumi), ponovili i utvrdili već naučene sadržaje iz prirode i društva (po razredima) te obogatili svoje znanje novim spoznajama. Skupljali  su jesenske plodove ( kestene, orahe, šipak, kukuruz, grožđe…), pozdravili  jesen recitacijama i  pjesmama, stvarali stihove.  Dolaskom do kapelice svetog Benedikta  (17. stoljeće)  pogledali su je izvana i iznutra te uz edukativne minute saznali osnovno o svetom Benediktu i o samoj kapelici. Bila je to izvrsna prilika da u tako lijepom povijesnom i kulturnom zdanju užeg zavičaja zajedničkom molitvom i pojedinačnim zahvalama svi zajedno zahvale jeseni na obilju i ljepoti koje im pruža kao i neraskidivoj vezi i bliskosti čovjeka i prirode. Na čistini uz kapelu (gdje se kao na dlanu vidi Budinščina i okolica) učenici su mahanjem pozdravili one koje su ostavili u Budinščini (prije svega one u školi), a zatim su se vrlo ozbiljno prihvatili likovnog stvaranja crtanjem, slikanjem, modeliranjem, građenjem… drvo, brežuljci, plodovi jeseni, kapela… mnogo motiva i još više uspješnih likovnih ostvarenja!  Nakon kraćeg opuštanja,  razgovora i igranja bližio se povratak. Snimili smo nekoliko zajedničkih fotografija i stvorili smo kolonu za povratak. Put je sada prevaljen mnogo brže i sigurnije te je bilo još dovoljno vremena za  izraziti svoje dojmove i otpjevati  nekoliko pjesmica na igralištu ispod škole.“Bilo je super!“, „Bilo je zabavno!“, „Bili smo uzbuđeni!“ odgovarali su učenici , a lijep, sunčan dan kao da im je potvrđivao kako su pješačenje, sport i igra na svježem zraku važni za zdravlje svakog pojedinca… „I vrijeme prati hrabre“ zaključila  je na kraju učiteljica što se pokazalo točnim sudeći po tome kakvo je vrijeme dočekalo učenike predmetne nastave koji su se za sličan, ali dulji put, odlučili sljedeći dan koji je bio kišovit. „Tko čeka, dočeka!“  kažemo i čekamo opet koji lijep i sunčan dan.